Oceanis 41.1 “PIA” – prvo krstarenje Split > Dubrovnik

Tags

Napokon je došao i dan odlaska na prvo krstarenje novim Oceanisom 41.1 PIA. Krenuli smo u utorak nakon završenog radnog dana iz Zagreb te smo stigli u ACI marinu Split malo iza ponoći.

Naša 41.1 PIA je nas je dočekala na glavnom gatu, a Ultrin tim stručnjaka je jedrilicu potpuno opremio za prvo krstarenje. Nakon ulaska u salon krenuli smo u raspakiravanje punog kompleta kuhinjske opreme te pripremu kabina sa novim jastucima i plahtama.

S obzirom da je smo ipak u ožujku, te da noći nisu dovoljno tople, upalili smo grijanje na brodu i vrlo brzo dobili ugodnu temperaturu u brodu.

Nakon zdravice vina za duge godine sigurne plovidbe naše PIE umor i san su nas savladali.

 

Jutro je stiglo vrlo brzo, a suncem obasjan Split je samo dodatno povećao oduševljenost novom jedrilicom. Obavili smo papirologiju i završne dorade na brodu te isplovili iz marine prema obližnjoj benzinskoj postaji. Manevriranje u uskoj marini je bio mačji kašalj zahvaljujući snažnom pramčanom propeleru te jakom sklopivom propeleru.

Prvo točenje goriva je potrajalo… :-( , ali štedljivi Yanko, naš motor Yanmar od 45ks nikad neće moći iscijediti tank goriva…

Isplovili smo iz splitske luke i podigli jedra. Klasično glavno jedro se podiže iz lazy bag-a, a prilagođena 105% genova je jednostavno odmota. Nakon malo trimanja jedara hvatamo kurs prema Mrduji i Splitskim vratima. Oduševljava nas lakoća upravljanja i stabilnost u plovidbi…

Kako to obično biva, vjetar u Bračkom kanalu posustaje nakon 20ak minuta i vrijeme je za testiranje Yanka. Palimo motor, rolamo genovu, glavno ostaje podignuto i krećemo na 2.000 okretaja. Ubrzo smo na 6,5čv brzine, a motor mirno radi. Nadomak punte od Brača eto nam opet vjetra, gasimo Yanka, razvlačimo genovu te jedrimo uz Mrduju i prolazimo kroz Splitska vrata. Imali smo još 15ak minuta vjetra, a onda je sve stalo, osim Yanka, koji nas je lakoćom odvezao do Paklenih otoka. Zavirili smo u zatvorenu ACI Palmižanu i zaključili da će ipak biti bolje noćiti u uvali Vinogradišće.

Večer je protekla u dodatnim radovima na brodu, instalirali smo Sentinel internet pristup i povezali zvučnike na roll baru za puni audio doživljaj.

Palimo grijanje i spavanac…

Budi nas sunce i grije nas, kava u salonu, a doručak u kokpitu, kao da je srpanj, a ne ožujak.

Odlazimo u Hvar po sitnice u dućan te na kavu. Ovo je rijetka prilika vezati se na hvarsku rivu :-)

Uživamo na suncu te krećemo dalje. Još u luci započinjemo sa dizanjem jedara, puše po buri, 15ak čvorova, idealno! Gasimo Yanka, sklapamo Flex o Fold propelu i jedrimo punim jedrima, u trenucima čak i do 8,9čv, a redovito preko 7,5čv. PIA se sa lakoćom probija kroz more, a mi ne skidamo osmijeh sa lica.

Vjetar nas je podržao do Šćedra, tada je bura odlučila malo odmoriti. Nama je to bila idealna prilika za brzi ručak.

Ubrzo nakon ručka, zapuhao je jugozapadnjak.

Vrijeme je genaker! Jedro u čarapi smo na brzinu podigli, koristimo rezervne škote od Svibora, našeg Firsta 40.7. Okov sidra je dodatno učvršćen kako bi izdržao preko 120m2 genakera.

PIA glatko klizi po moru, u kokpitu je toplo, atmosfera je odlična!

Ubrzo stižemo do Pelješkog kanala, spuštamo genaker i krećemo dalje sa genovom.

Dio posade nije obišao grad Korčulu te pada odluka da stanemo na kratku šetnju i okrjepu u Korčuli. Prilazimo zapadnoj obali, ali ima previše vala i vjetra te odlučujmo otići na istočnu stranu. Na kraju, vežemo PIU u ACI Korčulu. Opet oduševljeni, jedini smo tranzitni brod u marini.

Šetnja rodnim gradom Marka Pola je brzo prošla – nema turističke gužve, sve je mirno.

U obližnjem Konzumu (da, Konzumu!) kupujemo namirnice za večeru i sutrašnji doručak te se upućujemo na brod. Isplovljavamo iz ACI marine prema Lumbardi, te bacamo sidro u uvali Račišće.

Palimo grijanje, prilagodimo temperaturu. Još jedna noć je brzo prošla…

Ujutro nas budi bura, brzo kuhamo kavu, pripremamo doručak te isplovljavamo sa sidrišta.

Bura nas lijepo vuče skoro do Mljeta, zatim opet kratka pauza – idealno za ručak.

Kao u reprizi dana prije, nedugo kasnije, podiže se zapadnjak, a mi spremno razvijamo genaker i jedrimo uz Mljet.

Isprobali smo i kombinacije prednjih jedara, kao oceanski jedriličari… A naš fotoreporter si je dao oduška i snimio krasnu fotografiju:

Provjerili smo platformu i temperaturu mora, ledeno je! Ali, sunce ugodno grije…

Uz dvije-tri pojalabande, nastavljamo prema Jakljanu i Šipanu.

Pred sam Jakljan, spuštamo genaker, palimo Yanka te motoriramo prema Šipanskoj luci. Vežemo PIU bokom na gat, prognoza je mirna noć te jugo pred jutro.

Naš nemirni Zagorec se budi rano ujutro te pješači do obližnje uzvisine. Bude nas zvukovi poruka na mobitelima sa krasnom panoramom Šipanske luke i jednim jarbolom…

Čeka nas još završno jedrenje do Dubrovnika. Podiglo se oko 17-18čv juga, a mi spremno pripremamo brod za oštro jedrenje u vjetar.

Razvijamo puna jedra i nakon otočića Mišnjak jedrimo prvu stranicu u vjetar. Oštro u vjetar, pri 30-35 stupnjeva prividnog vjetra hvatamo 7,5čv! Vrijeme je za viru, pripremamo škote i brzo okrećemo brod. Naviknuti na nemirnost i velike genove Firsta 40.7, vire na PIA 41.1 obavljamo sa lakoćom. Genova 105% se vrlo brzo ponovo postavlja, a PIA ne gubi gotovo ništa na brzini.

Jedrimo između Elafita i obale, a vire se redaju jedna za drugom. Nakon Lopuda, jugo malo popušta, pada na 12ak čvorova, a u kokpit dolazi brzinski pripremljeni ručak. Držimo jedra sve do same luke Gruž, a zatim rolamo genovu i spuštamo glavno jedro u vreču. Krećemo prema pumpi kod JK Orsan, ali ne radi… Okrećemo pramac prema Rijeci Dubrovačkoj i motoriramo prema drugoj crpki za gorivo uz samu ACI marinu. Yanka samo koristili 10ak sati, prošli smo ukupno 120Nm od Splita, a uspjeli smo dotočiti samo 15l goriva. Usput, grijanje je radilo svaku noć i održavalo ugodnu temperaturu u brodu.

Preostalo je samo vezati PIU na njeno mjestu u ACI marini Dubrovnik. S obzirom na uske gatove marine, bio je to još jedan izazov za kormilara i posadu. U ovom manevru sam zapravo prvi puta uvidio koliko koristan može biti pramčani propeler. Nakon pristajanja, uz pohvale posade, dobio sam odličan savjet od mladog voditelja baze što ako pristajanje krene krivo. Rekao nam je: “jednostavno pustite sve, ne pokušavajte ništa motorom, pripremite bokobrane i naslonite se na bilo koji brod, a zatim se konopima povucite na vaše mjesto!

Popodne u marini je brzo prošlo, a navečer smo počeli pakirati stvari. Ujutro smo nastavili pakirati stvari, alat i opremu. Dio posade je iskoristio vrijeme i posjetio Grad:

Ostavljamo brod posadi Ultra charter baze u Dubrovniku znajući da je u dobrim rukama te da će biti uvijek 100% spreman za goste željne ugodnog odmora.

 

Članak napisao Petar Ljubas

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vjetar nas je podržao do Šćedra, tada je bura odlučila malo odmoriti. Nama je to bila idealna prilika za brzi ručak.

 

Ubrzo nakon ručka, zapuhao je jugozapadnjak.

Vrijeme je genaker! Jedro u čarapi smo na brzinu podigli, koristimo rezervne škote od Svibora, našeg Firsta 40.7. Okov sidra je dodatno učvršćen kako bi izdržao preko 120m2 genakera.

 

PIA glatko klizi po moru, u kokpitu je toplo, atmosfera je odlična!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ubrzo stižemo do Pelješkog kanala, spuštamo genaker i krećemo dalje sa genovom.

Dio posade nije obišao grad Korčulu te pada odluka da stanemo na kratku šetnju i okrjepu u Korčuli. Prilazimo zapadnoj obali, ali ima previše vala i vjetra te odlučujmo otići na istočnu stranu. Na kraju, vežemo PIU u ACI Korčulu. Opet oduševljeni, jedini smo tranzitni brod u marini.

Šetnja rodnim gradom Marka Pola je brzo prošla – nema turističke gužve, sve je mirno.

U obližnjem Konzumu (da, Konzumu!) kupujemo namirnice za večeru i sutrašnji doručak te se upućujemo na brod. Isplovljavamo iz ACI marine prema Lumbardi, te bacamo sidro u uvali Račišće.

Palimo grijanje, prilagodimo temperaturu. Još jedna noć je brzo prošla…

Ujutro nas budi bura, brzo kuhamo kavu, pripremamo doručak te isplovljavamo sa sidrišta.

Bura nas lijepo vuče skoro do Mljeta, zatim opet kratka pauza – idealno za ručak.

Kao u reprizi dana prije, nedugo kasnije, podiže se zapadnjak, a mi spremno razvijamo genaker i jedrimo uz Mljet.

Isprobali smo i kombinacije prednjih jedara, kao oceanski jedriličari… A naš fotoreporter si je dao oduška i snimio krasnu fotografiju:

Provjerili smo platformu i temperaturu mora, ledeno je! Ali, sunce ugodno grije…

Uz dvije-tri pojalabande, nastavljamo prema Jakljanu i Šipanu.

 

 

Pred sam Jakljan, spuštamo genaker, palimo Yanka te motoriramo prema Šipanskoj luci. Vežemo PIU bokom na gat, prognoza je mirna noć te jugo pred jutro.

 

 

Naš nemirni Zagorec se budi rano ujutro te pješači do obližnje uzvisine. Bude nas zvukovi poruka na mobitelima sa krasnom panoramom Šipanske luke i jednim jarbolom…

 

 

 

Čeka nas još završno jedrenje do Dubrovnika. Podiglo se oko 17-18čv juga, a mi spremno pripremamo brod za oštro jedrenje u vjetar.

Razvijamo puna jedra i nakon otočića Mišnjak jedrimo prvu stranicu u vjetar. Oštro u vjetar, pri 30-35 stupnjeva prividnog vjetra hvatamo 7,5čv! Vrijeme je za viru, pripremamo škote i brzo okrećemo brod. Naviknuti na nemirnost i velike genove Firsta 40.7, vire na PIA 41.1 obavljamo sa lakoćom. Genova 105% se vrlo brzo ponovo postavlja, a PIA ne gubi gotovo ništa na brzini.

Jedrimo između Elafita i obale, a vire se redaju jedna za drugom. Nakon Lopuda, jugo malo popušta, pada na 12ak čvorova, a u kokpit dolazi brzinski pripremljeni ručak. Držimo jedra sve do same luke Gruž, a zatim rolamo genovu i spuštamo glavno jedro u vreču. Krećemo prema pumpi kod JK Orsan, ali ne radi… Okrećemo pramac prema Rijeci Dubrovačkoj i motoriramo prema drugoj crpki za gorivo uz samu ACI marinu. Yanka samo koristili 10ak sati, prošli smo ukupno 120Nm od Splita, a uspjeli smo dotočiti samo 15l goriva. Usput, grijanje je radilo svaku noć i održavalo ugodnu temperaturu u brodu.

Preostalo je samo vezati PIU na njeno mjestu u ACI marini Dubrovnik. S obzirom na uske gatove marine, bio je to još jedan izazov za kormilara i posadu. U ovom manevru sam zapravo prvi puta uvidio koliko koristan može biti pramčani propeler. Nakon pristajanja, uz pohvale posade, dobio sam odličan savjet od mladog voditelja baze što ako pristajanje krene krivo. Rekao nam je: “jednostavno pustite sve, ne pokušavajte ništa motorom, pripremite bokobrane i naslonite se na bilo koji brod, a zatim se konopima povucite na vaše mjesto!

Popodne u marini je brzo prošlo, a navečer smo počeli pakirati stvari. Ujutro smo nastavili pakirati stvari, alat i opremu. Dio posade je iskoristio vrijeme i posjetio Grad:

 

Ostavljamo brod posadi Ultra charter baze u Dubrovniku znajući da je u dobrim rukama te da će biti uvijek 100% spreman za goste željne ugodnog odmora.

 

 

 

Leave a Reply

Copyright © 2017 Ultra Sailing Novosti – vodič za jedrenje u Hrvatskoj. All Rights Reserved Ultra Sailing. Designed by Dencro d.o.o.