Regata Solo Maitre Coq – Figaro

Tags

POZDRAV SA ATLANTIKA

Dragi moji,
Evo, sve je prošlo, bilo je iznimno naporno interesantno i što bi moj prijatelj Sani rekao : “vračaju Vam se novi ljudi ili novi čovik… ”

Svakako prije povratka, još sam ovdje u Lorientu, moja druga kuća, odnosno kuća Ultra Figaroa sada već skoro punu godinu dana. Još uvijek jedrim, malo treniram i sređujem brod za sljedeći dolazak, odnosno sadašnji odlazak.

Javljam Vam se odličnim povodom, mnogi prijatelji koji me prate su me zamolili da nešto napišem dok su utisci friški… , dosta zaista dragih ljudi, jedriličara i ne jedriličara je pokazalo interes i evo me pišemmm, istina sa malo zakašnjenja jer u zadnjih 5 noći -tri nisam spavao : dvije u regati nešto malo manjoj od 300 Nm i nakon toga jednu u noćnom transferu, naravno na jedra od točno 100 Nm iz Le Sablesa do Lorienta, sjevernije… , lijepa vožnja po Biskaju, gore dole, cifre sve troznamenkaste…..

DA SVE BRZO I OBJASNIM, GDJE SAM BIO I ŠTO SAM RADIO….

Regata za Solo jedriličare u najjačoj Solo klasi na svijetu (čitaj Francuskoj )- Beneteau Figaro 2

Mjesto radnje : Les Sables de Olonne, mjesto Vendee Globe- a

Povod ; prva regata u sezoni za klasu Beneteau Figaro 2 u kalendaru klase, boduje se za kvalifikaciju za najstariju i najčuveniju regatu samaca La Solitaire du Figaro

Rezultat : kvalifikacija znači ući u cilj najmanje u 20 % vremena za prvim ako je regata kraća od 300 NM, ujedno i simulacija jedne etape La Solitaire-a, ima ih ukupno pet i svaka cca 500.

Cilj : kvalificirati se za La Solitaire du Figaro i uz razumijevanje nekog sponzora i učestvovati na njemu, makar dogodine…. To do sada nije napravio niti jedan Hrvat, a od jedriličarskih nacija, općenito 6- 7 nacija…. Radi se o vrlo specijaliziranom jedrenju, potpuno profesionalnom, ekstremno napornom, ponekad i opasnom u kojemu se okušalo samo nekoliko jedriličarskih nacija i u kojemu stoluju i kraljuju Francuzi, koji su ga i izmislili i za njih je jedan od najvažnijih sportskih pokreta i takmičenja općenito. Najvažnije od svega je da sa jedri na potpuno jednakim jedrilicama i po vrlo, vrlo strogim pravilima klase. Konkretno zbog promjene baterija prije regate, suci su mi izmjerili iste i dodali uteg od 5 kg u brod. Pred isplovljenje sudac kontrolira ponekom, naravno meni nivo goriva u rezervoaru i ako nije 5 cm ispod čepa dobivate unaprijed 5 posto vremena i morate doliti 2 dcl diesela ako je 15 cm ispod 30 cm ispod vrha diskvalificirani ste i ne morate uopće startati (cijev od rezervoara je duga cca 20 cm, tako da pričamo o razlici manjoj od 5 litara)… Mjere i težinu “pomične” hrane i opreme u brodu. Dozvoljeno je za rutu od 300 NM samo deset litara pomične težine, jer sve to stalno pomičemo u brodu i stavljamo kao dodatni balast. Ako ste uhvaćeni u prekršaju prije isplovljenja ili odmah nakon uplovljenja, kazne su nezgodne plus diskvalifikacija,… Ukratko- vrlo ozbiljno jedrenje i čist i fer pristup.

Brodovi imaju tankove za balast, puni su elektronike sa kompjuterom i regatnim programom kojim se rade putanje u regati. Vodi se preciznu navigacija uz pomoć koje takmičari koriste plimu da bi prošli tamo gdje je kopno (kad je oseka) i skratili put i izbjegli struju… , uhvatili bolji kut vjetra i sl. Brod- Figaro ima sve klasično, spinnaker, dva floka bez roll sistema i naravno veliko glavno jedro, konačno, da te glava zaboli na sve sto moraš misliti u regati stići napraviti….. sam.

U Francuskoj su regate Figaroa pojam vještine i znanja i onaj koji ih jedri, ima šifru “Figarista”. To u ovdašnjem svijetu jedriličara znaci zaista nešto posebno. Figaristi su pobjednici svih solo regata oko svijeta, a od nedavno je i jedina Francuska posada koja je ikad nastupila na regati oko svijeta za posade odmah i pobijedila, naravno predvođena Figaristima kao skiperom i voditeljem projekta…

Ove godine na strtu smo imali 5 ljudi koji su jedrili utrku oko svijeta, samaca, Vende Globe. Vratio se i Eric Peron, Alan Gauthier pobjednik devetog Vende globea još iz devedesetih… , tu je pobjednik La Solitairea i domaćin po sponzoru Jeremy Beyou, dvostruki pobjednik la Solitairea Yan Ellis…. I tako – tako dalje…

Gdje sam tu ja,…. , obični Bizuth (prvi poljubac ). Natječem se u klasi najvećih majstora jedrenja, solo jedrenja, sa minimalnim iskustvom u ovoj posebnoj vrsti jedrenje, na Atlantiku, na Biskaju, sa plimama i osekama, bonacama i vjetrušinom, na vlastitom Figarou na kojemu vrijedno radim vec godinu dana u Francuskoj, kako bi bio konkurentan za doći u vremenu 20 posto iza pobjednika.

Ostalo, ostalo sve je moguće, i David je sredio Golijata… , ali ovdje je puno Golijata, a nas Davida ili Bizutha malo. Jedan,bez sponzora, bez preparatoura ili pomoćnika koji se brinu o brodu, a skipper o jedrenju… Ali neka sam tu, brod je crveno bijeli u našim bojama, i moram priznati živim svoje snove to je i vise nego dovoljno.
Doći 20 posto iza prvog, nije jednostavno jer kad ispadnete iz grupe, kao i u biciklizmu jedrite sporije, a onda ako vas u nekom prolazu dočeka suprotna struja, stojite usidreni, dok ovi ispred jedre i eto vas odmah 6 sati iza svih do sljedeće promjene struje…

Priprema : radim manje vise na svemu intenzivno već tri godine, od nabave broda, opremanja u Hrvatskoj, prvih treninga i priprema u Hrvatskoj, offshore regata kod nas i u Italiji, a od prošle godine u Francuskoj na Atlantiku na ponekom treningu i double regatama.

Ovdje mi pomaže Figaristkinja Isabelle Joschke koja povremeno radi kao trener, Antoine i Solene, bračni par i preparatouri, kad imaju vremena za mene i kad imam novaca da im platim… Pomogli su mi ovdje i moji prijatelji jedriličari Damir Repac koji je jedrio sa mnom u Double jednu regatu i Ravi Copic poznati splitski kormilar dvosjeda, koji mi je u nekoliko treninga pomogao “uštelit Figaroa “.

Sponzori, Yacht Pool, osiguravatelj, koji pomaže kroz osiguranje i čak sanira štetu od nasukanja koju smo imali u drugoj regati krativši put prilikom plime… , Virga Nautika uvoznik jedriličarske opreme koji je pomogao odličnim francuskim konopima & najveći sponzor tvrtka koju guram godinama Ultra Sailing…. dali su mi uz neke troškove i vrijeme da jedrim, dok moje kolege odrađuju i moj dio posla, i na kraju najvažniji, moja obitelj, koja ima strpljena funkcionirati bez tate, dok on tamo negdje daleko regataje….

To je moja priča…

Regata, ludo… , cilj ostvaren, došao do cilja, ostavio i nekog iza sebe… U 65 sati jedrenja zaostao cca 2 sata za prvima, skoro nevjerojatno, stekao povjerenje u Francuza. Jako teško i treba vremena, ali kad to odradiš sva su vrata otvorena i meni su…. nakon ove regate i još dvije sljedeće.

Svakako nakon 5 dana intenzivnih priprema na brodu u Lorient na kojima sam uspio sačuvati leđa i spavati makar 6 – 7 sati dnevno, samo zamjena za trening na regatna jedra, ako ste sami i sve treba odnijeti i donijeti iz skladišta i zamijeniti na brodu,..treba 6-7 sati, ne pitajte kako, sve to sam na brodu od deset, metara, trebate strpljenje i ludost istovremeno, ovo drugo imam, ovo prvo učim…..

Da ne zaboravim regata… ; brod napokon spreman, ja također, pogotovo uz malo Draganovih savjeta iz Joge držim leđ u komadu,…..

Transfer do Les Sablesa, 100 Nm, sitnica, ili kako se uzme… , kako komu

2 dana do regate, suci, priprema, kontrola, pa opet suci, priprema, kontrola, pa opet….
Moji najteži dani u Francuskoj, i pred regatu.

Napokon, došao je i dan od regate. Do tada sam 2 dana dijelio apartman s Isabelle i Vincentom. Vincent, veoma iskusan Figarista i odličan tip, već tri dana samo spava. Pitam se za što.. ,, Isabelle nervozna pred regatu kao trkači konj, proučava prognozu i bonacu koja nas očekuje i uopće ne primjećuju da sam i ja tu i da trebam pomoć i poneko objašnjenje….

Ufff, a ja novi kao svaki novi, želio bi nešto doznati… , pripremiti se, niti ne pričaju sa mnom… E moj Bizuthe.. Od Isabele uspijevam povremeno iscijediti po neku informaciju i imam pomoć za sve, a Vincent samo spava, spreman je, zašto spava ?

Počelo je. Start točno u podne. Slijedi zadnji sastanak kormilara, 36 takmičara u Solo konkurenciji i 4 broda u Doublu, kojima su to iznimno dozvolili jer ubrzo starta regata preko Atlantika u doublu na Figaroima, pa imaju dozvolu za uigravanje, jer uglavnom ili uvijek jedre sami….. , manijaci, pa drugo ni ne znaju.

Prije starta morate sami plombirati motor i dignuti žutu zastavu, te isto prijaviti stanicom regatnom odboru. Regatni iz gumenjaka skoči i provjeri 3 do 4 broda i naravno svih u cilju, ajme bruke ako loše stavim plombu, pa je u cilju nađu raskinutu, osramotit ću sebe i sve u HR, a ionako su malo sumnjičavi što uopće radim tu….

Nakon iskušenja plombe ide start, ljut sam zbog plombe i svih prethodnih doživljaj od zadnjih dana i naravno odlično koristim stvoreni splitski dišpet…. , ostalo na startu je legenda, Irac je opisao sa You were flying on starts….

Da množina, startali smo 4 puta sa opozivima i crnom zastavom, crnom zastavom koja ovdje znaci 5 posto jedrenog vremena, po koji sat…
Baš me briga, opet na nož i uz taktiku korištenja slabije strane linije, ali u prvom redu i smjelo puno brzinom opet pali, rekli bi Francuzi Col, sa jednim o…

Među vodećima sam u regati, jedrim u prvih deset, dva bofora, orca, sunce, 3 milje na gavitel u orcu i onda na cca 260 nm navigacije, skraćen kurs jer predviđaju jednim dijelom i bonacu, manji vitar, opet super, uredit ću ih po bonaci, vidit će oni sta znači jedrit po bonaci na Jadranu, nemaju oni pojma i njihovi obilasci svijeta i prepratouri, pripreme i lova…….

Vrlo brzo, shvaćam da ne ide to bas tako lako, uglavnom sam pravoj strani i okrećem bovu oko 15 -20 tog mista, lagano me prolaze i osjećam da su brži. Nema veze, pred nama je još skoro 300 milja navigacije, Mile hara noću…. , rekli bi moji, ali nema ih ovde, sami stranci i ja sam samcat u brodu, nigdje nikog osim Atlantika, polako nema panike i prognoza je dobra, lipo vrime i mali vitar – čitaj do 20 čvorova…

Vozimo novi kurs u krmu prema i okolo Ille de Yeu ispred kuce od Beneteaua-a, skoro rodno mjesto Ultra Figaroa, valjda on zna put, tješim se….
Osjeća se razlika u brzini, mali vjetar spinakeri, moji najgori uvjeti, naravno jedini imam stari polovni spinker.
Ostajem među zadnja tri broda. Superbrzi figarista Adrien rekao : “nikad se ne odvajaj od grupe, mi smo ko biciklisti i vozimo zajedno, pa tko duže izdrži…. ”
Je…. Adriane, moja bicikla – spinaker je sporija, idem lijevo, na otvoreno, sunce je prordit će termik.. , Maestral.
Loš znak na mojoj su strani dva mlada engleza iz Artemisa, Vincent i Isabelle koji sve znaju, ostaju u kraju… , ipak iskusni Nicolas Jossier je lijevo (čovjek je u Figarou 10 godina), lukav je i zna posal, idem za njim vani, pa sto bude, dalje pratim ostale samo na AIS-u, vidim brzinu i kuteve, zaostajem, spor sam, grozan osjećaj, moram pod hitno pronaći lovu za novi spinnker, nakon sveg ovog tako jeftino prodati kozu….

Dolazi noć, možda sam i zadnji, vjetar jedva da puše, brzine, jedva jedan čvor, ufffff…. vjerojatno si i zadnji i nemoš ništa. Ne predjem se, to sam dao sebi kao zadatak, ma neću molat… Tovar, valjda iz Splita.

Koristim jadranski trik laganu bracu, noć je i nitko me ne vidi, ne znam d li je dozvoljeno, ali baš me briga. Zahvaljujući tanjoj braci spinaker se lagano napuhuje, vitar je otišao put kraja, pa mi iz vani jedrimo oštrije. Uporan sam i koncentriran ostavljam i jednog Bizutha Engleza iz Artemisa na mojoj strani. Odlično je -nisam zadnji. Ne možete ni zamisliti koji je to poticaj……

E, evo nas pred prolaz kod ille De Yeu. Običaj je da se svakih 30 milja stavlja nekakav prolaz, pa se flota skupi na jednom mjestu i zapravo stalno se grupa brodova natječe u maloj udaljenosti. Sve je vrlo zahtjevno i navigacijski, pličine i kurenti čekaju, a regata strašno dobiva na dinamici i zanimljivosti. Loše za mene je mali vjetar i moj stari spinker, sporiji sam i nemam mogućnosti odvajanja….

Ovaj put super, ispred nas flota od svih preostalih 35 Figaroa, kao u splitskim vratima, noć, sve puno navigacijskih svjetala, čekaju nas, neki i usidreni, prekrasan prizor, pogotovo za mene koji sam zaostao… , novi start hehehe, sad ću ja kao u vratima…

Taktika pali, lagani obilazak i kroz obavezan prolaz izlazim kao sedmi osmi brod, sve se prati preko interneta i moj hotelijer Stephane koji mi je dao sobu po posebnom popustu za Figaristu šalje SMS: “Bravooo Emille”. Ovi su svi stvarno ludi, prate nas kao u nogometu i to cijelu noć, u Bretagni smo stvarno atrakcija… , Nadam se i ovdje u Vendeeu pa oni i rade ove lude brodove oblijepljene reklamama, vidim i Najbolje… , Ludo, gledamo se svi u 100 metara, noć mjesečina, vide se lica ljudi, prošao sam i pokraj Vincenta koji je usidren da ga kurent ne baci na sike i svaku malo luđački baca sidro sa prove, učine 10 metara od prove i onda opet baci sidro ispred prove… , noćni luđak… Smijem se, zato je tri dana samo spavao…

Ovo mi je jedan od najljepših trenutaka u 40 godina jedriličarske karijere. Obišao sam skoro 30 Figaroa pred sam prolaz.. , i eto nagrade-prekrasna noć, lagani vjetar kao uz Brač i svjetla svih tih brodova, reklame u sjeni mjesečine, prekrasna regata…… dočekao sam je nakon tri godine rada i priprema…. Super, sjećati ću se ovog prizora cijeli život.

Vjetar lagano pojačava, ložimo spinakere oko otoka. Održavam se oko 15 mjesta super sam zadovoljan, apetiti rastu, možda se održim u prvoj polovici, možda na postolje za jednog od prva tri bizutha… , super.

Vjetar dolazi malo sa prove. Slijedeća dionica opet pred Sables de Olonne, koju organizator svake godine postavi na isto mjesto i pored koje se prolazi dva puta. Zovu je Mich Bot, po preminulom Figaristi koji je prije par godina nakon 25 dnevne regate preko Atlantika u doubleu, preminuo na plazi u Karibima, odmarajući se od regate, dan nakon ulaska u cilj, grubo i bizarno, lijepo i dostojanstveno.

Vozimo na Djenovama 15 čvorova, noć, ravno prema Mich Botu, brzina cca 8,5 čvorova, brod leti, balast radi u grupi sam od 15 stak brodova, užitak, vodećih 6 do sedam svemiraca se izdvojilo, valjda je i Adrian tamo, a od bonace ima i zaostalih desetak iza nas….

Odlučio sam leći na sak od spinakera na bok radi težine. Adrian i Isabelle su mi rekli : “Nemoj misliti da se ne spava. Čim je sve stabilno i u grupi si, brod vozi brže na pilotu, spavaaj i odmaraj, čuvaj energiju….” slušam i kunjam… Nakon niti 10 minuta kontrola i sve ok, opet kunjam 10 minuta i kontrola, nema susjeda otišli, neki drugi došli, što je, je….. , gledam u sjene brodova. Svi voze oštro spinkerom. Brzo trčim na provu, spremam sve brže nego ikad, spin gore na 110 true winda- full balast i luda vožnja naprijed. OK tješim se nisam puno izgubio… Prokleti spinker, vjetar ponovo pada…… i dolaze i prolaze i dolaze i prolaze…

Jutro i noćne more, izdržat ću…. 3 do 4 ih je jako zaostalo… , evo nas napokon blizu Mich Bota, vruće, čista krma, vidim 5 spinakera iza sebe, dobro je- drž se Miško još si živ, a cca pola regate skoro 150 milja je odrađeno…Vjetar pomalo pojačava, dvi pojlabande na dva obavezna prolaza, uff sve je prošlo dobro, cca 15 čvorova, još sam nesiguran u manovru, nije lako sam pojlabandat, prebacit tangun i ostavit sve u punoj brzini napuvano. Isabelle mi je pokazala neke trikove, ali još me strah, ako se zapetlja moraš na jarbol, a ja sa jarbola skoro se na glavu spustio,…, na treningu i to u HR, uff, ne idem više gore, zamršavanje bi značilo da sam zadnji ili odustajanje, nakon svega….
Ide dobro, imam blisku borbu sa Region Normandie. Malo je brži od mene, tip više nije bizuth a i ima i novi spin. Vidim da i lijepo vozi brod. Isa je ispod mene i u dionici od 20 milja mi je uzeo 100 metara prednosti do 200, korektno, prošao čovjek ” odispod”, brži je….

Dolazimo na zadnju bovu za pojlabandu…ispod ogromnog mosta koji iz La Rochelle vodi na prekrasan otok Ille de Re, tradicionalno ruta ide ispod mosta u svakoj regati.Most je jako visok i kad ste ispod njega od vrha jarbola do mosta ima makar još cca 30 metara. Na bovi sve prolazi dobro i Figaro već juri 12 čvorova na cca 18 cv vjetra u čvrstu mezza navu u dionici od 20 milja ravno prema mostu.
Iza mene na bovu dolazi skroz bijeli figaro koji me također pomalo sustiže i prolazi ispod bove…. ? Što radi ? Oli sam falija?… , Basse normand ga zove, Philippe, Philippe… A Filip vjerojatno zaspa…
Šibamo 150 nm i bilo je dosta sunca i bonace. Nisu oni navikli na to pa je Filip zaspa,… hehehe, jedan manje

I dalje ostaju trojica sretnika po krmi, Filip spusta spin, nakon poziva na stanicu i na jedro se vraća prema bovi i ide oko bove, ostao je skoro 2 Nm, dobro je, ne smijem mu se, meni se to dogodilo jučer na drugoj bovi, ali sam brže shvatio da griješim pa sam samo mijenjao kurs i osta cca pola milje, tad sam zapravo i ostao skoro zadnji… Čudne su ovo regate, pune bova, navigcije, uz cijeli posao koji imaš oko broda, stalno frka… , meni. Oni pravi znaju posal i samo regatavaju….

Prolaz ispod mosta, prekrasno, ispred mene prošli Uluwatu koji jedri u doublu i region Normande, iza mene još tri broda, ostali išli naprijed. Dobili smo malo kurent u provu pod mostom, grupa ispred. Pobjegli su van domet AIS-a. Postaje grubo i jedrim regatu u tri broda. Ostale ne vidim ni na AIS-u. Znao sam da me ovo čeka kad tad, ali zašto baš sad pred drugu noć i u plitkom dijelu ispred La Rochellea… Još mi se samo treba negdi naprdit, kvragu i Figaro i regata….. dolazi i prva maglica, ovdje ih ima puno i sretni ste kad vidite vlastitu provu… , orca nazad prema Mich Botu, novih 40 milj ispred nas.

Pratim na AIS-u tri broda ispred sebe, tu je i poznati minista, englez, bivši član Artemisa koji sad jedri za svog sponzora Phil Sharp, kad je on tu nije ni loše…

Ispred nas nekakvo ribogojilište, 20 čvorova vitra, brod stenje pod punom genovom i jedrom, nema vala i rekli su mi na 20 čvorova, ako nema sile od vala sve full samo nategni sarče, ključevima i to je to.
Pamtim Isabellin savjet, jarbol ti je namišten na medium kad vjetar ide preko 20 čvorova- ključ 11 i nategni i dva poluđira svaku veliku sarču i jedan poluđir malu… ,

Šta meni ovo treba, noć i plitko, skoro sam zadnji i u punoj vožnji trimam sarče ključem. Ne dam gušta da me Filip ne uvati,a i Bas Normand ne ostavi vrtim ključem, pa nazad na kompjuter, di sam, uff, taman ispod ribogojilišta, ako produžim plima je ali idem u super plitko, tamo voze Uluvatu i nabrijani Phill, tu je prošla i većina prije, ali imali su više more… , neću idem vanka na čisto, moram virat i vratit se ispod ribogojilišta… , je….. Sebe glupana, ništa cool, izgubit pola milje i doći u cilj…. Smija sam se Filipu… , eto ti Filipe !

Noć je orca vitar malo pada prova klapa na val, opet laškaji sarće.. , ovi su svi ludi, a i ja sa njima, nije im dosta sve ovo po brodu, nego još drndaju po sarćama i to usred noći… I ja sa njima, ali neda se Tovar…

Jedan od dva mlada Engleza,mali i simpatičan dečko koji je na treninzima dao papra Francuzima po jakom vjetru i naučio me da snaga klade ne valja, već tehnika,ide u sike… Proći će me, znam, ma neka, moj cilj je doći u cilj i ne zaostat 20 posto, već sam jednom razbija brod u regati ovdje u Francuskoj, bas me briga makar zadnji, ali čitav u cilj…
Filip je osta vanka i Sam zadnji brod i sad i zadnji Englez isto, dobro je to mi je dovoljno.

Još 20 milja orce i doma smo, čak i prije zore u drugu noć i baš me briga…
Čim sam se poradovao, evo Atlantika i problema, magla, ne vidi se prst pred nosom, ali col, sa jednim o, po francuski, navikao sam se već na to, namistiš brod lijepo na pilota, pilot vozi bolje od čovjeka, pogotovo kad ovaj drugi ne vidi ništa ili pratiš brojke, kut, brzina, smjer kretanja, kao da si u avionu, nije loše, osim što je magla hladna i mijenja smjer vjetra, pa te pilot zna svugdje odvest, a ima i pokoji ribar sta nema AIS… , ma nema tješim se buljim ispred i gledam AIS, vjetar još zavrće, mali Englez prošao uz kraj i među sike.. , nek, uff, veliki dric na poju, pilot poludija, moram virat, zapela letva, treba pribacit balast… , koji je ovo kurs, šta meni ovo triba, di smo, di idem… ?

Izgubio sam malo smjer, evo ti odmah Malog Engleza; “evryithing OK Ultra Figaro, any problem, need assistance??” – zlatan dečko, lipo je znat da ni u noći po magli nisi sam… Dobra neka bratija pogotovo ti mladi Mali Englezi iz Artemis Academije. Pokušavaju naučit posal od Francuza i branit Englesku čast među zaigranim Francuzima. Ne ide im dobro, ali fair play i korektni su i nisu napuhani, neki drugi Englezi ovi Figaristi, shvaćam sve je ovo isto društvo, čudno društvo, frikovi, postajem član, valjda neću i ja biti frik…

Lijepo je,noć i magla, jedrimo kao po danu i još te pitaju “Need assistance” kad se malo zbuniš….

Sve ok Mali… , Đomba je uvatija kurs idemo dalje, još te ja uvatim negdi po putu, kvragu i jedrenje u sike…..

Evo nas blizu Mich Bota, ništa se ne vidi, treba pronaći bovu u orcu na sami kompjuter i proći deset metara od nje, ludnica po noći i magli, srića vjetar je jedva 12- 13 čvorova.Nema valova i brod je miran. Koncentriram se samo na crvene brojeve, umoran sam kao pas, ali čitam, blaženi instrumenti, blaženi NKE, blaženi kompjuter, kako su ovo ljudi uopće prije radili, po magli… Ludi mornari.

Evo nas na Mich Botu, pratim i AIS, Mali englez javlja prolaz, sad je mene red i gotovo, krevet, čaj… !!!Ma čekaj kakav prolaz, znači šalju nas još jednom na Ille De Yeu, nakon 45 sati jedrenja, po ovoj magli još 80 milja, ma ovi su ludiiii!!! Ništa, cool, samo da nađem Micha, dobro je eno ga svitli, pa ja sam 20 metri od njega, blažena elektronika, javljam broj Ultra Figaroa 191, “4 puta dvadeset plus deset pa jedan”- na Francuski saplićem se od umora, ali razumili su baš tko je zbog toga. Hrabre i kažu “Ajde -ajde Ultra Figaro još malo izdrži…”
Čudan je taj regatni odbor, svugdi su, uvijek na stanici, na trimaranu pored tebe, na svakoj bovi poneki brod, kao ukleti Holandez prate te i čuvaju. Toga nema kod nas., Već bi bili u nekoj birstiji, a regata skraćena, čast iznimkama…..

Sad opet prema Ille Yeu, hladno je, opet otvoreno more, val, noć, pojačalo na 20 CV. Imam laškane sarće, ali neću ništa dirat. Ne idem sotovento sa ključevima i lampadinom, otvaram malo djenovu, stišćem krmeni maksimalno, dižem gain na pilotu, puni balasti i jurnjava prema Ille de Yeu.

Palim i motor…..Da, da dobro ste pročitali. Motor je dozvoljeno palit u leru i punit baterije, elektronika radi svoje i struje nikad dosta….. bez ovoga na ovim drugim regatama preostaje jedino odustajanje, ali tako da se niti ne znate vratit doma, zato svi na brodu imamo rezervni laptop sa dodatnom navigacijom, neovisan -zlu ne trebalo. Sa njim se može produžit i regatu, ali bez pilota….

Jurnjava oko Ille de Yeu, Basse Normand i Filippe su mislim odustali kod Mich Bota, teško je bilo produžit. Zadnja smo grupa ostale ne vidimo AIS-u. Druga noć, umor, zima, maloprije i magla… ,ispred mene je sveti gral, završetak regate, još cca 70NM za napravit. Put znam, jučer smo otok već okrenuli. Iza mene još jedan Englez, znam da je i on umoran, vjerojatno i umorniji, puno je mlađi, a mlađi moraju više spavati. A i dugo je zadnji, ostao je gadno u bonaci oko otoka i deprimiran je i to mi je šansa i da ipak imam nekog iza sebe u cilju…

Imam veliku borbu da ne zaspem, svađam se sa sobom. Loši dio mene želi zaspat i kaže -idem leć, dosta mi je Francuske i regatnog odbora i glupog sporog spinakera po malog vjetru. Dobri Ja mu se smije i kaže – “a sveti Gral?”
Čudno je ovo jedrenje samaca. Zaista počneš pričat sam sa sobom, sve više i glasnije. Na kraju, kad si umoran, imaš osjećaj da ste stalno dvojica. Prepireš se i hvališ tko je u pravu, ludnica, to je valjda to, ekstrem kroz koji treba proći i upoznati sebe.., postati frik, ne samo upoznati sebe, valjda sam zato tu… ?

Okrećem Ille de Yeu, još malo i svanut će, nema čekanja, dižem mali spinaker, sigurnost u prvom redu, brod počinje glisirati, Figaro u racing modu, brzina i preko 12, prosjek preko 10, lagano se i diže dan, teren poznat – ovdje sam već prošao, ali ovaj put ima i vala, punim balast, brod lagano luduje ide sve brže i brže ima refula u do 25, sve je pod kontrolom, nisam više pospan od brzine i to je dobro…

Pratim AIS i vidim da Dva poznata ispred mene ne voze još uvijek sa spinakerima i lagano ih stižem, sretan sam, stižem pomalo i malog neustrašivog Engleza koji je na treningu namučio i Francuze. Mislim da sam sve bolji i sigurniji, dobar je ovo đir, samo treba pobijedit sebe i psihologiju, zadovoljan sam, puno sam napravio, i sad sam tu, zora, treći dan brod glisira kao na slikama i na internetu, kao u snu jednog jedrilIčara iz Hrvatske….

Još malo do cilja na ovim brzinama milje lete, Uluwatu i mali Englez dižu spinakere, po AISu vidim da imaju isti kut i brzinu došao sam im na jedva 3 milje, da nisu reagirali na kraju ih i preskočim. Nema veze i odlično. Cilj je blizu, na 9 milja od cilja spin dole i djenovom malo više od orce odlično pogađam kut i trenutak i dolazim im po AIS-u na jedva 2 milje. Drugi Englez ostaje sada za mnom skoro 5 milja i pomalo mi se gubi u AIS-u, sigurno i nisam zadnji, plus ona tri odustala od toga jedan iza mene, odlično. Zadovoljan sam, prolazim obavezne bove pred ulazom u Les Sables, Petit Barge, Noch Sud, odakle tradicionalno starta Vendee Globe. Dolazim do našeg Mich Bota i Noch Nord i prolazim liniju cilja u najavi regatnom odboru. Stanica viče: “Bravo Ultra Figaro, vidimo te, samo naprijed, čestitamo ti”… i ponavljaju po raspisu postavljenu liniju, cilja, ne bi to smjeli napraviti, ali pomažu ovdje na zimi i vlazi, znaju svi smo umorni, bilo bi im teško gledat da nakon svega pogriješimo cilj… , svaka im čast.
Ulazim u cilj, super, Zlatni gral je u rukama- nevjerojatno iskustvo. Moja najteža i najinteresantnija regata u četrdeset godina regatavnja. Znaju to Francuzi, zato i imaju Figaro, mi nemamo ništa osim regate za Sv. Nikolu i Sušca za dvoje… Na različitim brodovima i na jedan drugi… , drugačiji način.

Na OBALI ČESTITKE, prvi Vincent i Isabelle, još su u odjelima što znači nemam veliki zaostatak. Oprostim im netrpeljivost prije regate jer oni su ipak Frikovi, a ja običan Bizuth koji nema namjeru postati frik…

Od poznatog Francuza iz Beneteaua koji je u regatnom odboru dobivam pivo i palačinku. Znače mi sigurno puno vise nego pehar i šampanjac koji je dobio pobjednik Jeremy Bijou, velika faca ovdje u Francuskoj u samačkom jedrenju – čitaj na svijetu umjesto francuskoj kad su offshore i samci u pitanju.

Idem spavat, ovdje se valjda tako slavi ulazak u cilj. Ultra Figaroa ostavljam loše složenih jedara i zapetljanih konopa, ali ukopčanog na struju neka se napoji. Jahali smo zajedno puna tri dana, prošli boncu, dvije noći, kurente, vjetrove, bove i ribogojilišta, pličine, maglu, glisiranje sa spinakerom… Nek se odmori..
Novi cilj Solo Concarneau, krajem Travnja, toplije vrijeme na poznatijem terenu i sa još više brodova…. , dok ovo pišem već sam u Lorientu, odjedrio jedan trening, pretrimao jarbol i otkrio kako mogu biti još brži…..
Pozdrav, posebno svima koji su izdržali čitat ovo do kraja, mojoj kućnoj menađerici i sponzoru, Graji i Dolfi iz Labuda, koji su rekli da se ne smijem vratit bez Teksta

Vas Emil i Ultra Figaro iz Francuske, na Atlantiku….

emil tomašević Emil Tomašević

Leave a Reply

Copyright © 2017 Ultra Sailing Novosti – vodič za jedrenje u Hrvatskoj. All Rights Reserved Ultra Sailing. Designed by Dencro d.o.o.