Naša Stončica na regati oko Jabuke

Kao i na sva dosadašnja izdanja regate oko Jabuke naša škola nastupa sa povećom grupom polaznika koji su osnovna iskustva u jedrenju stekli upravo na našem osnovnom tečaju ovo ljeto pa za njih nastup na Jabuci predstavlja pravo “Vatreno Krštenje”..
Na ovogodišnjoj “Jabuci” se prema posljednjoj prognozi očekuju nešto slabiji vjetrovi i ugodnije jedrenje, upravo kao i “vjerovali ili ne”; za vrijeme jučerašnjeg isplovljenja na prvi dan treninga nove školske posade (nakon 40 čv Lebićade i ogromnih valova vrijeme se smirilo sat prije ovih fotografija …). Njihov “Bog i Otac”, na ovoj regati je jedan od naših najiskusnijih instruktora Miro Kožuh, ispomoć mu je 49er Josip.

Zadnje 4 godine Stončica zahvaljujući tvrđim izdanjima regate sa dosta vjetra bilježi svaku godinu Pehar u svojoj klasi, prošle godine pod dirigentskom palicom Sandia Lulića i njegovog brata Maria došli su čak 8 brod ukupno… Prethodnih godina sa Emilom i Karlom i Sandiem dva puta uvijek na pobjedničkom postolju u svojoj klasi.
Ove godine, kao realno i prethodnih smatramo da je uspjeh doći u prvoj polovini flote, pogotovo s obzirom da je ovogodišnjem voditelju ovog zahtjevnog tečaja, našm Miru Kožuhu postavljen i zadatak kompletne obuke u regati, drugim riječima školarci rade apsolutno sve poslove uključujući i kormilarenje, a Miro i pomoćni instruktor Josip nadgledaju, daju savjete i pomažu…

Ovakav način se u prošlom izdanju sa sandiem pokazao puno korisnijim za polaznike od uobičajenog principa da Emil vozi, a Sandi, Karlo ili Miru odrađuju najvažnije zadatke na brodu. Promjenili smo prioritete prema Sandievu prijedlogu i očekujemo istinski nastup školaraca uz pomoć instruktora.

Više o utiscima polaznike čitajte u našim vijestima nakon regate. Svakako Miro i Josip imaju dosta posla pred sobom…
Start ove veoma zahtjevne regate oko Jabuke kreće prema rasporedu u Petak, točno u ponoć, prvi brodovi se očekuju u toku Subotnje noći ili rano u Nedjelju ujutro u cilju, na mjestu starta na ulazu u sami Vodički porat. Organizator regate je odlični JK Tijat, akcije oko regate kreću već u Petak, Vodičani očekuju posade na tradicionalnom ručku i večeri, Stončica kao i uvijek hvata odličan vez u Vodicama još u toku Petka, priprema se i specijalna brodska kuhinja za razmjenu sa veselim organizatorima iz JK Tijata.
Naš drugi “regatni” instruktor Sandi će ovaj put nastupiti na privatnom brodu u sklopu priprema za samačku regatu oko Palagruže i pomalo zavidi Miru na dvodnevnom treningu sa novom posadom.

Emil će u kombinaciji sa društvom jedriličara jedriti na brodu iz Italije, veoma brzoj regatnoj Akilariji Open 40, pa se nadamo i kojoj pričici sa njegove strane. Brod iz Italije po veoma teškim vremenskim uvjetima (i do 50 čv vjetra) transferiraju poznati hrvatski jedriličari, olimpijac Toni Bulaja i naš poznati solo jedriličar Mini Transat Šime Stipaničev. U trenucima dok ovo pišemo trebali bi se nakon sedmodnevnog transfera dokopati Vodica i “zasluženog” jednodnevnog odmora pred regatu, uz ovakav tandem + ostatak družine posada Akilarije spada među favorite ovogodišnjeg izdanja regate oko Jabuke.

Iz perija našeg jedriličara i polaznika : Igor Škunca

In the air tonight… 

Skiper miting – dogovor za start u 22h, lagano odlazimo prema brodu gdje nas “ispraca” lokalna limena glazba, i to ispred naseg broda, da li je to simbolika? Žele nam nesto poručiti? Zadnje pripreme, krecemo prema startnom polju. Tamo naš Miro aka. Phil Collins izjavljuje “I can feel it coming in the air tonight” , na sto smo mu odgovorili da je to neki slabi jugoistocni vjetric.
Pokusavamo zauzeti sto bolju starnu poziciju medju 75 brodova, sve procedure u tijeku, jos 4 minute…10,9,8,7… i kad tamo “fantomski” plavi brod (Miro nas uvjerava da ga nije vidio, dok mi mislimo da je previse bio skoncentriran na cehinje na susjednom brodu) sprijecava nas u viranju. Totalna greska u procjeni, ali što je tu je – snađi se druže, krecemo kad na 10 metara ispred nas ponovno nepredvidiva situacija – neidentificirana posada se sudarila sa regatnim brodom (da li onda regatni brod ulaze protest?), zabilazimo ih i krecemo prema destiniaciji. Vjetar slab, skoro nikakav, a naša greška na startu nas košta napredovanja prema Jabuci. Gledamo je, tu je, ispred nas, ali bonaca nam ne dozvoljava skoro nikakav napredak, toliko blizu a toliko daleko.
Mjenjamo taktiku i odlucujemo se za veceru, uz gnocchi-e sa pesto genovese odabiremo Magnum Heinrich Red (Austrija) 2007 – ugodnu i zanimljivu kupažu sorti Zweigelt, St. Laurent i Frankovke. Nakon vecere primjecujemo da smo se priblizili Jabuci na pola milje (za sto nam je trebalo nekih 4 sata plutanja). Diže se vjertric te lagano obilazimo Jabuke. prolazno vrijeme 20:40, dizemo spinaker, klizimo prema Vodicama. Josip nas “tjera” da konstatno trimamo spinaker tako da i uz skoro “nepostojeci” vjetar radimo kao mravi.
Vjetar lagano pojacava te uvidjamo mogucnost makar skoro pa nikakvu da ipak zavrsimo regatu do predvidjenog krajnjeg roka, slušamo opetovano javljanje jedrilica regatnom odboru o njihovom odustajanju a sve te jedrilice okrenule su jabuku prije nas. Spajamo ugodno toplo vecer sa korisnim te u smjenama vadimo “kurs” plovidbe kroz ocitavanje pozicija na GPS-u, te prebacivanju podataka na nauticke karte i korekcije plovidbe po busoli (za nas sa kopna busola = kompas) uz izracnuavanje brzine kojom se krecemo (pokusavamo sto vise stvari napraviti manulano a sto manje se “uzdati” u instrumente na elektriku).
Tisinu prekida igra dupina uz nas brod upotpunjujuci idilicnu sliku zvjezdanog neba. Pogledavamo svako malo na sat i svjesni smo da su nam sanse da zavrsimo regatu jako male skoro pa nikakve unutar predvidjenog vremena no jak timski “Ultra Sailing” duh ne dozvoljava niti pomisao da odustanemo, nema predaje, dajemo sve od sebe do kraja. Zora je umilila Aeolus-a, grčkog boga vjetra, te dobivamo toliko potreban zamah. Ispred nas na pola milje velika Hanse-a 540 grabi preba cilju a mi joj se pokusavamo pribliziti, te uz nekoliko viranja, dolazimo joj sasvim blizu no ipak ispred nas su i dalje na nekih 50 metara. Pred sami cilj prava drama, Hansina ekipa grijesi i ulazi u cilj sa krive strane oko bove, mi iskoristavamo njihovu nepaznju i dok se oni okrecu prolazimo pored njih.

Uspjeli smo, zavrsili smo ulaskom u ciljnu ravninu 8:44:01, kao 49 brod te kao 4 u skupini. Slazemo jedra, spremamo brod, silazimo na kopno i gledamo uz bodrenje pravu dramu koja se odrzava na rivi. Slovenski brod Telem je na 5 metara od cilja, u totalnoj bonaci dok se vrijeme zavrsetka regate opasno blizi, u pitanju su sekunde, cijela riva ih bodri te uspjevaju uci u ciljn tocno 2 sekunde prije kraja regate. Osma Jabuka u fenomenalnoj organizaciji JK Tijat bila je prava igra zivaca u svih 90 (i kusur) milja.

Sa pravom se nadamo da od sada

Život gre naboje, a nismo čak ni rigoli u troje malo iza Jabuke.

(kaca, kaca, tira, vira, tira, laška)
Zora sviče eto nje,
Škoja nasrid pučine 

Ulalalala jupi je
Život mi gre naboje
Otkad son (jo!)
Oplovi (jo!)
Oko škoja Jabuke 


Busole polude
Oko škoja Jabuke 

A Gego, ču san neke priče da je malo drukčije bilo nego šta nan ti sad ode pivaš, a? Šta misliš?

Rigoli smo utroje
Malo iza Jabuke

 

Leave a Reply

Copyright © 2017 Ultra Sailing Novosti – vodič za jedrenje u Hrvatskoj. All Rights Reserved Ultra Sailing. Designed by Dencro d.o.o.