Ultra figaro na TransManche 2013!

Dragi svi, dobar dan,

Nisam do sada stigao išta napisat, pa se ispričavam, ako me uopće netko i prati.
Nakon dolaska i prvih dojmova krenuli su radovi, pa mali osobni trening, pa radovi, pa priprema za plovidbu , pa transfer od 120 Nm, pa regata od 240 Nm, pa transfer nazad od 120 Nm i na kraju vađenje i rasprema broda kada ide na zimovanje, zaista nije bilo vremena ni za spavanje, osim malo i ponekad u kombiu i na brodu u plovidbi, jako malo. Sanjam kućni krevet i 1000 ujutro zatvorene škure i nikog u kući, spavanje.

Završila je prva akcija sjedim na aerodromu u Parizu i napokon hvatam dojmove svega što je prošlo tako brzo pored mene. Kombi (moja kuća putujuća) i Ultra Figaro su ostali u AOS-u u Lorientu i čekaju da se vratim nadam se za mjesec dana na kratak trening i napokon prvo premjeravanje i provjeru broda od strane sudaca što nisam uspio odraditi u dogovorenom intervalu intervalu i bez čega uopće nemam pravo nastupa u klasi.

Istovremeno, pun sam i impresija od Figarista oko mene koji se pripremaju za La Solitaire koji počima doslovno za nekoliko dana 02.06. iz Bordeaux-a, ide u Španjolsku i Portugal, pa se preko Bretanje, zatim uz obavezne prolaze uz englesku obalu vraćaju  do Normandie-je, sve u 4 duge etape, veoma duge. S obzirom na situaciju sa sponzorima sa velikih Imoca svi su natrag na mnogo jeftinijim Figaro-ima, pa ove godine na Solitaire-u jedre velika imena koja smo naučili gledati na Vende Globeu i ostalim regatama monstruoznih Imoca, Michael Desojeaux, Armel Le Clach , Jeremie Beyou, Yan Ellis prošlogodišnji pobjednik, te standadrni profesionalci Figaroa, svi od reda Gildas Morvan , Erwan Tabarly , Adrien Hardy, u Francuskoj vlada ogroman interes za regatu jer zaista će doći do odmjeravanja snaga nekoliko generacija najboljih samačkih kormilara na svijetu, što do sada i nije bio čest slučaj, svi na istom brodu i obalnoj, teškoj i zadanoj ruti, punoj taktike, strategije i jedrenja bez mogućnosti ikakvog odmora kao na širokom oceanskom prelazu.

Lani je razmak između pobjednika i druge dvojice bio ispod 5 minuta ukupnog jedrenja nakon 3 etape od 500 Nm, zaista luda regata. Dobar dio favorita priprema se za La Solitaire u AOS-u gdje sam se i ja ugnijezdio pa dok sam raspremao brod, pa sam imao što i vidjeti.  Jeremie Beyou , pobjednik od prije 2 godine sa 3 prva mjesta ima ekipu od 6 ljudi koji pripremaju brod, a on mirno trenira na velikoj Imoci od 60 stopa iz svog sindikata Mare, čiji je izgleda glavni Oceanski kormilar , ujutro i navečer dođe malo pogledati što se radi, a ja zurim non-stop i pokušavam vidjeti što više, ne obaziru se.

La Solitaire du Figaro jedna je od najprestižnije i taktički-jedriličarski sigurno i najzahtjevnija  regata samaca, radi koje zapravo i postoji klasa i ogromna tradicija samačkog jedrenja u Francuskoj .  Ove godine jedre se ponovo sve 4 etape, 3 veće od 500 Nm i svaka sa pune tri noći jedrenja, sami, sa brodom i kompjuterom.  glava mi je bila puna važnih rečenica sa mjerama, iskustvima , sistemima na brodu, principima rada sa Adrenom, navigacijskim regatnim kompjuterskim sustavom koji svi imamo na brodu, Hrvat i na Hr kockicama Figarou u njihovom gnjezdu gusara, djelujem kao Eskim u Africi, pa i dobijem poneki savjet, komunikacija među favoritima je definirana isključivo na kratki pozdrav sa malo smješka… i to već sad gotovo tjedan i pol prije regati, nabrijano.  Neki su pitali idem li i ja u Bordeaux, vjerovatno iz radoznalosti i kurtoazije.

Bilo mi je drago, iako znam koliko je to daleko po buđetu, a još uvijek i po znanju i treningu. Otkrio sam nešto i novo na Solitaire-u, uglavnom jedre samo profesionalci, ljudi koji se spremaju cijelu godinu za to ili su profesionalni oceanski regatni jedriličari, dijele se samo po buđetu koji imaju na raspolaganju, a po tome i po broju ljudi u timu. Tu i tamo ima polu-amatera kakav se nadam postati , ali realno njihove šanse za plasman u prvih 20 – 30 uopće ne postoje i cilj im je sudjelovati, oni su u velikoj manjini i gotovo da ih nema, dok u Mini Transatu amateri su još uvijek oni su većina.

Za sve to se treba i kvalificirati, jedriti nekoliko regata klase u 30% vremena pobjednika, što izgleda lako, ali vjerujte uopće nije, jedri se i na vjetrovima preko 30 čv sa spinakerom, non – stop, ako to ne odradite ostajete dovoljno iza da vas u raznim prolazima uhvati nepovoljna struja plime i oseke, na jednom prolazu možete izgubiti i do 6 sati dok struja ne okrene itd.

Regata Transmanche , tu smo stali, nakon zaista napornih radova na brodu, od kojih sam dobar dio morao odraditi sam jer buđet za preparatoure sam imao samo za 3 dana, došla su i dva dana do regate , Isabella je došla provjeriti brod, malo je vikala, malo objašnjavala, svakako spisak je bio ponovo velik, pomogla je, penjala se na jarbol čačkala u elektroniku i na dan polaska u Srijedu navečer (povoljna plima) smo bili manje-više spremni, za mene nikada spremniji, njoj je još nedostajalo dosta da brod bude „potpuno regatan“, kako je navikla na svom Figarou.

Prva ozbiljnija plovidba po Atlantiku od Lorienta od L Aber Wracha odakle starta regata je bila mirna ali i neugodna. Prema prognozi smo imali bonacu, u prevodu na Atlanske uvjete 10-tak čvorova i veoma hladnu noć.

Temperatura je bila oko 8 stupnjeva celzijusa , mrtvog mora na pretek i vjetar uglavnom s boka ili u pramac uz obalu Bretanjskog poluotoka. Očajno ,zapitao sam se, pa šta ja ovo i zašto radim , povraća mi se, strašno je zima i uopće ne znam gdje sam , stalno neka svjetla, oznake, sike, dubina nikad preko 35 metara, a obalu ne vidite, uff.

Bio sam miran, Isabella potpuno vlada situacijom, prolazimo čuvene Glenanse i kasnije Raz de Sien, ogroman svetionik na siki, te prolaz uz Brest kao najkompliciraniji dio , sve poznaje zaista kao svoj đep, žena je odradila 3 Minitransata, čak 5 La Solitaire du Figaro i jedan Transat samaca sa Figaroom, tako da se ne usuđujem puno ni pitat, gledam, šutim , pravim se da znam i da mi se ne riga .

Shvatila je brzo, vidila je da ne spavam , ne jedem i ne ulazim u kabinu, ne brini se svi smo se osjećali isto u početku na ovim rutama, valjda je u pravu, ne ide mi se i ni na provu. Kad se razadanilo bilo je ljepše , vozimo spinakerom, treniramo pojlabande, dobio sam i poduku iz dosta samačkih trikova, raspoloženje raste, nije ni tako loše kao noćas, samo da nije ovako zima, brr, ima i kiše povremeno, a doma Lito – valjda ?!

L aber Wrach, prekrasno malo mjestašce poput našeg Sutivana, sa malom starom ulicom i podosta lijepo uređenih vikendica. Klub pravi obteljski, sve malo, lijepo, skromno i uredno, već nešto brodova je došlo, uglavnom Pogoi, 8,50 i 10,50, Firstovi 31.7 mislim 5 ili 6, 4-5 Xeva , od kojih najveći poptuno novi X performance 38, 2-3 40 tice jako stare generacije, poput našeg nekadašnjeg Ultra Duha i najmanje 3-4 Mini Transata, ostalo naravno Firstovi od Beneteau-a, oni su ovdje doma.

Nažalost nijedan Figaro, moja želja je bila napokon se isprobati sa drugim Figaroom , ali Solitaire je ovu godinu ranije , iz Bordeauxa , dosta na Jugu , pa su svi u zadnjim pripremama ili na putu za Bordeaux, iako je regata u službenom kalendaru klase, ništa biti će zanimljivo svejedno.

Mrtav sam umoran, a ispred mene je jedna od interesantnijih regata u krstašu za mene, stara i veoma popularna Transmanche en double , nešto poput našeg Sušca 100×2 , ali sa cca 240 Nm milja za jedrenje.
Kao posada svima smo interesantni, Isabella je ovdje prava zvijezda , svi cijene što je kao žena napravila posljednjih godina , a mene promatraju sumnjičavo i čudno, nema veze , vidit će oni svoga boga, dišpet je proradia i to Splitski.
Vidim da je čak i Isabelle nervozna, po prognozi koju ima i nešto slabijoj konkurenciji u nedostatku „“klasića“ imamo dobre šanse biti u prva tri broda od točno 33 prijavljena, od nje očekuju možda i pobjedu, ali Hrvat što će sa njim?
Nema veze, jedan od glavnih članova kluba nam ustupa dvije sobe u svojoj obiteljskoj  kući za razmjenu za „routing“ koji mu Isabella mora napraviti na Max Sea programu, jer Miniji nemaju pravo na kompjutere,  Čovjek ima potpuno novi prekrasan Mini Transat obojan u boje mjesta i profil mjesne crkve, on i kormilar su prosjek 55-60 godina, dobri jedriličari, ali nije šala, moraju pobijedit, nije im lako.

Dobro je, dobio sam tuš i topli krevet, ostalo, će oni vidit sutra. Najljepše od svega, brodova ima raznih , dobro su opremljeni za tvrdo more, ali nemaju svi skupa kevlarska jedra, nema velikih , nas po performansama stavljaju u najveću grupu 35-40 stopa, broda većeg od 12 metara i nema, ali svi su spremini za 240 Nm milja ljutog jedrenja do Engleske i natrag, između i kroz dva plovna puta u svakom smjeru, do same luke Plymouth, gdje nam je zadatak obići doslovno oko „brakewatera“ luke , ući na taj način u samu luku i natrag u Aber Wrach. Isabella kaže, uzela sam kreditnu karticu ako nam za nešto zatreba u Engleskoj (ne očekuje valjda veliki potop po tom svom paklenom kompjuteru…), ja sam uzeo gaće od Samta i zimske doksajderice, ako se budemo morali prisilno iskrcat , da izgledam kao pravi Englez.

Dobro je, nije vidjela jer na brodu je sve golo i nema ničega radi težine, sve je izvadila još u Lorientu , od mog Oceanskog alata za popravke su ostale dvije kacavide , pila i klišta , a tako sam se trudio…
nešto vode i prokrijumčarene konzerve sa sardinama, moja tajna snaga i naravno dišpet, njega na pretek među sumnjičavim Francuzima, zovu me putnikom, a ja sve razumin i pravim se gluhim na Francuski.
Sve stalo u 4 specijalne torbe za koje imamo specijalna mjesta za prebacivanje kako mijenja vjetar ili kut jedrenja, proizvodnja i brodu, non – stop, ludi su, a kamoli spavat šoto vento, sakovi od spinakera su u orcu na boku, kad se natope od mora djeluju kao dva čovjeka više na palubi.

Regata se starta u tri odvojene klase, svaka klasa ima svoje rezultate i svog pobjednika (prema veličini) i nema kako kod nas paradiranja sa velikim brodovima i sigurnim pobjednicima u skupim odijelima za jedrenje, simpatično i kako treba, najviše pošteno. Jedri se po IRC-u i nitko ne žuga na veći brod u istoj klasi, mi smo najmanji u najvećoj ali izgleda da nas se boje ili nje!
Ima i još nekoliko „mješovitih posada“ to je ovdje normalno, ima mislim i jedan bračni par, potpuno ženske posade nema.
Startamo kao zadnja klasa najveći, start između visoke oznake pličine, izgleda kao Trogirski zvonik i malog brodića regatnog odbora, tipično, kroz kanal među sike i pličine, širine jedva 50-tak metara, sprint od 3 milje do oznake Libenter, koja nas oslobađa okova i prepušta ocean-u.

Sad dišpet , prostora je premalo, svi su malo u strahu na 25 čvorova u veoma uskom prostoru za start, a ja kao namjerno i u Fincu, mjerim zalet u sekundama provom milimetar od RO, dišpet  i startam prvi , skrivena šefica je zadovoljna jurimo prema Libenteru, veliki za nama itd.

Odmah iza Libentera Orca cca 20 čv, uobičajeno, na otvorenom oceanu je vjetra uvijek malo manje nego uz samu obalu , nadam se u novootkriveno pravilo, valovi kao kuća, ali dugi i ugodni… Ne znaju oni da smo Sani i ja odjedrili 500 milja orce na Cinque Cento, ovih 120 Nm i noć su šala za to, ali bolje šutit . Sanijeva deviza; uputiš se i dođeš, neš Ti !?

Šefica je ljuta , kako voziš brod, da smo na La Solitaire-u, već bi bili zadnji , rastura krmenu štraj preko vinča, ne dozvoljava veći nagib broda i Ultra Figaro dobiva na kutu ne gubi na brzini, da sam ovo znao oko Jabuke ne bi došli odlični osmi među velikima nego i bolje, zato nas se ovdje valjda boje, ova zna posal.

Cijelu noć isti vjetar , zanimljivo kroz prolaz u separaciju, imamo jedan LPG tanker kojemu moramo pojat po krmi, učim Francuske beštimje, izgubili smo skoro pola milje, ali lakše je, jer nikakvih svjetala oko nas i nema par velikih konkurenata je nestalo u veličini Oceana i ne vidimo se. Isabelle stalno skače po brodu, pretrimava, ulazi u podpalublje u krmu i u jedrenju odvija kormila i mjenja kuteve među njima, ide i na pramac i na cca 25 čvorova dodatno namješta prednji štraj sa malim alatom kojeg je dozvolila na brod.  U njenoj smjeni na kormilu, kunjam na boku i čujem klizanje čizama na brodu, gledam nema je, uff , upalaje u more, znao sam , uz toliko skakanja  i to je moguće , nema je što ću sad , po nju , a ne vidim ništa , upalit man overboard, kako, baš sam kreten brod pun opreme, a ja ne znam ni trećinu iskoristit, brzo u kabinu, da nije za kormilima skroz u krmi, nešto šuška, ali bez lampadine …
Izlazi vani , brod vozi na daljinskom autopilotu i pita, što je? Odgovorio sam vrlo jednostavno , ubit ću te kad mi to drugi put napraviš, vidi da sam ozbiljan pa se ne smije previše, e jeb… ipak sam ja prijavljen za šefa na papiru.

Idemo dalje, sviće pomalo ugledavamo englesku obalu, vjetar jenjava i jedrimo na 10-tak čvorića, mjerimo driceve i virada za Plymouth, vjetar je okrenio točno prema paklenom kompjuteru šefice i vjerujem da smo ispred dva – tri veća konkurenta koji su u orcu morali biti i nešto brži , ne vidi se nitko. Vjetar još pada i okreće na spinaker , Mediteranski uvjeti, vidit će oni sad znanje, Isabella kuži i ide spavat , ćiri na jedno oko moje trikove, laškan gindac spinakera, sva težina u vrh prove, donje hvatište tanguna, a ce bien, vidim ja i da ona ipak nešto uči i vrijeme je, to mi je drago, nisam totalna truba na brodu…

Pred Plymouth opažam nekoliko protivnika  ispod nas su i pod spinakerima, da je orca bili bi izad, ovako, možda nas i prođu do Plymoutha, ako ne pojača. Malo po malo okrećemo brakewater u Plymouthu X 38 Performance kao prvi 10 minuta prednosti, onda jedan Pogo, stariji od 40 stopa, pa mi kao treći, vidimo ih, u igri smo siguran sam . Ispred nas 120 milja oštre mezanave i Figaro pod balastom i velikim spinakerom juri i preko 14 – 15 čv, sunce, prekrasno, protivnici postaju sve veći , a onda sve manji , prelazimo u vodstvo i ako nam se ne raspadne neojačani karbonski tangun vjerovatno i pobjeđujemo, vjetar još pojačava i dolazi više sa boka i dobivam strašan kompliment, voziš bolje od mene vozi dok god možeš… Tko može kazat da se umorio, nakon toga, više ne ispuštam brod iz ruku. E, da bar nije bilo manjeg vjetra pod Engleskom došli bi „zadana“ u sike, ovako se očekujemo u cilju oko ponoći, vjetar diže i na skoro 30 čv brod luduje, a ja moram malo ispod cilja ravno put sika, postajem nervozan.

Šefica ne da veliki spin dole, tangun je jedva živ, a ja moram šutit, to mi je jedini novi spinaker. Svaku malo skače na krmu i posebnom kukom skida travu sa kormila, kad uđemo u travu, brzina padne za 3-4 čvora, a brod je potpuno neupravljiv, ima puno trave i to je ovdje nromalno , meni nije.

Pada lagano noć, a mi smo u nekakvih 10 i pol sati vremena učinili skoro punih 120 Nm jedrenja, zaista brza vožnja i prekrasna regata.
Šlag za kraj, moramo uplovit poredoznake  Libenter u uski kanal, vrijeme je plime,  sika svugdje naokolo, bljeskajućih velikih svetionika nekoliko. Isabelle je na pola u kabini provjerava kurseve i udaljenosti da ne pogriješimo, ulaz širok jedva stotinjak metara.  Tek mi je sad jasno zašto su elektroničari pretresli cijeli brod, promijenili sve spojeve kabela koje smo radili, obukli sve u gumu, stavili i dodatne komponente, pri ovim brzinama i moru bez jasne slike na kompjuteru nemate šanse normalno završiti regatu, možda i gore od toga.

Padamo ispod kanala treba brzo spustit veliki spinaker i smirit brod na đenovi da ne pogriješimo ulaz , jer bi sigurno izgubili brod , manovra posebna , sa svojih 55 kila Isabelle ima samačku manovru , flok gore, čista krma i spinaker u kokpit , ja sam na kormilu i od straha od sika ne vozim čistu krmu , ajde onda ti , borim se spinakerom i po muški i na silu , spinaker dolje , đenova i ulazimo u kanal . Sad zavoji  u kanalu, 4 crvena, tri zelena buljenje u kompjuter, jer po oseki ove 2 i pol milje dužine nemaju 100 metara širine , po noći , kad si umoran od dvodnevnog paklenog jedrenja to je strašno malo , ali uz Adrenu (kompjuterski sistem) i Isabellino iskustvo ulazimo OK i jedva je odgovaram od spinakera za zadnju udaljenost manju od milje , pa prvi smo zaboga …, nismo možda u premjeru …

U klubu doček kao na Sušcu , umjesto Sapine i Mišine juhe  dvije starije gospođe bdiju uz regatni odbor cijelu noć i peku ogromne Francuske palačinke za sve koji dođu do cilja . Sve unutra, jaja, meso, sir. Jedna ogromna palačinka, pivo i spavanje u mokri brod, nemam zamjerki sve je prošlo odlično, naučio sam jako puno, šefica je zadovoljna pobijedili smo i nisam je osramotio, dobro je.

Sutra uređenje broda i transfer, transfer i to noćni i sam, Isabella ide sa broda, dogovor je bio trening transfer i regata, kod nje sve po pravilima, uz komentar, ajde sad si sve naučia, moraš sam do Lorienta ako očeš na La Solitaire, prognoza odlična 20 čvorova u krmu, digneš spinaker u ponoć čim isploviš, da sve prolaze prođeš sa kurentom u krmu i sutra popodne si tamo. Jedva čekam sutra popodne.

U povratku, sam u ponoć kako je profesorica rekla, kroz kanal  oko Libentera i pravac po Adreni, prolazi, svjetla, slike, AIS, ribari i koče, kurenat, sviće dolazi malo više sa krme, spinaker, veći, pojlaband, kasnije i manji, brzina nikad ispod 7, jedrenje uz obalu bretanje je zaista posebno, uvijek puše, često si u nekom kanalu i u stvari imaš osječaj da si u Njemačkoj na autoputu, bonaca, pa nema je, kurenat 4-5 milja ništa neuobičajeno…

Evo me u Lorientu , prošao sam pored čuvenih Iles de Glenans , po plimi (cca + 9 m) su jako niski i pare sike , nešto kuća , jedan zvonik i vjerovatno najpoznatija škola jedrenja na svijetu, koja se plaća radom u školi, žive kao hipiji u komuni i jedre jako, puno, evo ih na moru 10-tak brodova po 3 člana posade 25 čv vjetra i dva gumenjaka, zaista djeluje „pravo“, prolazim jako brzo, Spinaker gore i pravim se da nisu važni , imam i Hrvatske kockice, vjerujem da me instruktori dobro promatraju …

Ile de Greux, doma sam otok ispred Lorienta, imam osječaj da uplovljavam u splitsku luku, to mi je nova kuća, zaobilazim i crvene bove sa krive strane, pa znam, plima je doma sam, može se nema frke…
Vezan sam, i zadovoljan, nije bilo lako, naučio sam puno i vidim da se može, ali drugačije je , treba puno treninga i pripreme , možda i La Solitaire, nikad se ne zna!

Za mjesec dana se nadam ponovo biti ovdje makar na 2-3 dana jedrenja i radove na brodu puno je još tu posla, ojačanja kormila, omatanje tanguna novim slojevima karbona, elektronika …

Emil

Leave a Reply

Copyright © 2017 Ultra Sailing Novosti – vodič za jedrenje u Hrvatskoj. All Rights Reserved Ultra Sailing. Designed by Dencro d.o.o.